Ostat ćeš zarobljena u pjesmi...
Među bedemima strofa i kitica.

Ostat ćeš zarobljena u pjesmi,
da me mrziš kad mi prijeđeš preko usana.

Svaki pročitan redak, predstavljat će ti slobodu,
a svaka nova strofa bezizlaznu beskonačnost.

Čitat ću te u sebi u crvena predvečerja,
i vrištati te iskričavim jutrima.

Sigurna si u mojoj pjesmi....

Učini ju posebnom...


Spremat ću te u ladice kada mi dojadiš,
i kidati te na komadiće kada me povrijediš.

Ne opiri se...
Dopusti mi da te pjevušim, šaram, brišem...

Da ti se vraćam i odustajem....
Da te gužvam i čuvam...
dok...

ne izblijediš....

Pristani!!!
Budi mi pjesmom.